NE OTVARAJ VRATA STRANCIMA!!

subota, 08.03.2008.

.... I KADA GUBI, POBJEĐUJE ....
<

Tražim li previše od tebe ako te zamolim da barem jednom izdržiš i ne nazoveš me bar pet puta kad sam na pivi sa ekipom ili kad sam na sastanku?????
Naravno da ne dragi, govorim mu ljuto, ubijam ga pogledom, izlazim van iz njegovog " novog " auta i ruknem vratima što je jače moguće!
Ako ga nešto , tj. Njih može izludit to je sigurno kad zalupiš vratima njihovog novog auta iz sve snage i odeš svojim putem u pola njegovog objašnjavanja!
Neka gad je zaslužio, đubre, svinja, debil i još mnogo lijepih pridjeva „svom“ dečku klamam za košulju.
Majmun vara me i još me uvjerava da sam glupa jer on mene voli a ja ga bezveze napadam.
Najrađe bi mu oko izvadila.....Uf svašta-nešta bi mu ja napravila sad u ovom trenutku.
Smiri se draga, bit će sve ok, govorim ja svojoj frendici dok ona kao luđakinja gunđa i nabraja što bi mu sve izvadila, odrezala i tako to.
Kako da se smirim? Đubre me ponižava, mene ludom pravi, a okreće sve žensko što se kreće.
Ma daj stani!!!! Stani da ti objasnim, da dođem do riječi.
Ajde!!!!
Ovako, gle srce s time što ti meni sada u ova četri zida nabrajaš ono što bi njemu trebala u četiri oka nećeš ništa postić, ali baš ništa!!!!
Nego, ajde ti lijepo u kupaonu popravi šminku, navuci najbolje krpice i idemo vanka!
I šta ću s time postić?
Gle, subota je skoro jedan u noći, ti si istrčala iz njegovog auta i ostavila da se on vani provodi, pa gdje ti je pamet ženo Božija. Ne ne, sadnas dvije idemo u provod, idemo spojit ugodno sa korisnim.
Ulazimo, pun kafić , njega nigdje, odlazimo na šank : Dvije tequile, molim!
Stella pogledaj tko se pojavio!!!!
Samio se skloni da te ne skuži....
Stellin dragi ulazi u kafić sa pratnjom neke plave gospođice!
Hej nju znam, ona radi ovdje...
Njih dvoje stoje za šankom, razgovaraju, smijulje se i opa njegova ruka lagano klizi prema njenoj guzi i poljubac pada....
AAAAA, ne StellaQ! Stani! Izbroji do 10 i slušaj me.
Sad ćemo mi njima platit cugu od anonimnih obožavateljica, ti ćeš otići do njih. Reći im živjeli, krasan ste par i okrenut se i idemo negdje drugdje....
Nakon što je Stela to i učinila, pokupile smo se i otišle dalje, on je krenuo za njom . Stella, stani, čekaj!
Ona se okreće, ne mili ti čekaj ja sam se dosta načekala da ti prestaneš bit kreten ali očito ti je od toga sastavljen DNA lanac. Ovo je svršena prića!
Odlazimo, ona je u suzama. I što ću sad? Ne osječam se bolje ni malo....
Polako draga, naravno da se ne osječaš jer ti imaš srce za razliku od njega, osječat ćeš se s vremenom sve bolje. Sada samo zapamti ovo: RATNA TEHNIKA ŽENE JE TA DA I KAD GUBI RAT ONA IPAK POBJEĐUJE !!!!

| KomEnxY (11) | PriNtAj | !#! |

subota, 01.03.2008.

....OČI TRAŽE POTENCIJALNOG....

Gdje god krenuli, ili bolje gdje se god okrenuli oko nas su plakati sa savršenim ženama, muškarcima, obiteljima, autima, parfemima, poklonima i tako to.... NA svakom drugom zaljubljeni, sretni parovi koji se grle, ljube, smiju sa savršeno bijelim zubima, tijelima, ne znaš tko je ljepši on ili ona.... A onda back to reality....
Puno nas cura je single nemaju dečka, zaručnika, muža i tako to.... Puno nas psuje na takve plakate i reklame, brunda da zbilja pretjeruju s tim retuširanjem frajera i parova....
Ajde onda nas ipak negjde netko uvjeri ili se sami uvjerimo da definitivno negdje netko postoji za nas samo je pitanje trenutka kad će se pojaviti....
I tako mi hodamo ulicom i piljimo u svaki auto, u svakog frajera, u svaki motor ili bilo koje drugo prijevozno ili hodajuće sredstvo ne bi li pronašli baš tog što se već toliko dugo negdje skriva....
Ajde tu nam monotoniju tijekom radnog tjedna mofu razbit frendice na kavi koje eto baš jedna od njih planira vjenčanje pa ispituje gdje nač najbolju vjenčanicu, kako imat najbolje pozivnice a druga je zaokupljena svojom tek rođenom kćerkicom....
I onda mi singlice još više otvaramo oči ne bi li i mi ubrzo mogle dostojno razgovarat sa njima....
E onda eto dođe i vikend... Mi pomislimo napokonnnnn.....Ali prije izlaska pogledamo neki filmić, malo poslinimo na dobrog frajera u njemu, sredimo se i krećemo u van u mali gradić....
Ulazimo u birc jer naravno ko vidio već ići u disko tek je deset, a na samom ulasku u njega širom otvaramo oći ne bi li jedna prije druge spazile nekog mmmm frajera.... Sjedimo u bircu i promatramo, promatramo, promatramo i promatramo kad ono ništa.... bar za naš ukus....ZAtim odlazak u disko a tamo moj Bože još gore....
Ah fuck...cijela noć propadoše zato jer onaj iz filma nije došao i baš na nas naletio....
Oh vel a onda kad se najmanje nadamo pojavi se iza nas ugodan muški glas....mala dobra ti guza u tim hlačama... I taman kad ga želiš klepit zbog bezobrazne rečenice, okreneš se kad ono....ah stari prijatelj....Ma di si srećo moja.... Provedete većinu večeri s njim prićajući i onda vam gemišt počinje govoriti...mmmm pa ije ni on tako loš, zapravo zgodan je , i crn, mmmm visok,, dobar glas i stas....Pa dovraga gdje sam gledala.... Sve ste mu bliže i bliže,.... Tik da ga poljubite od dragosti u usta...Kad ono ljubavi krešti nešto pokraj vašeg u ha i vješalica se okaći njemu oko vrata....avaj on ima curu, ups kako sam ga samo zaboravila pitat o tome.... Ah i onda napokon odustanete od potrage, opustite se uz zvuke muzike, dobrog vina i poćenete napokon uživat i shavatite kad su vrata neka zatvorena bezveze je stajat pred njima kad je prozor sa strane otvoren......
Zato moje dame opustie se i uživajte, on će doć kad mu bude vrijeme...A dotle ne trošite svoje dragocjeno vrijeme na traženje već pronađite sebe i uživajte.... Potencijalni je tu samo što nije.....

| KomEnxY (11) | PriNtAj | !#! |

četvrtak, 21.02.2008.

MOJA NAGRAĐENA PRIČA......

MOJA SAVRŠENA PROSIDBA....

Moje jutro, tipično kao i svako drugo, užurbano i naporno....
Oblačenje za posao na knap kao i uvijek, ispijanje nesice da bi došla k sebi od premalo sna....
Cijeli dan počeo je naopako od toga da sam obukla majcu naopačke zbog koje su mi se smijali cijeli dan, auto krepao, tramvaj pobjegao, nabrijana šefica puše za vratom zbog rokova a ja onako umorna i neispavana najradije bi ju pogledom ubila...
Telefoni ne prestaju zvonit na jednoj liniji mama da me podsjeti na bakin rođendan, na drugoj sestra da me pita koji je glavni grad neke tamo žnj države a treća upravo zvoni i piše – moje najdraže- ....
E najdraže baš mi sad ne trebaš....
Ipak javljam mu se a on govori da je ispred ureda i čeka da krenemo,.... Ma gdhe da dovraga krenem u ovakvoj gužvi....
Ne ne mogu žao mi je ništa do vikenda.... On jadan razočaran, pokunjen izlazi iz zgrade i ulazi u tramvaj....
Malo me i peče savijest ali ne toliko jer nemam vremena jednostavno nemam....
Ma volim ja njega puno ali gdje me baš sad u ovakvoj gužvi ide ispitivat kamo za vikend....
I kad je napokon taj vikend došaao, dragi mi govori samo se dobro obuci jer idemo u pustolovinu....
Nije mi jasno o čemu on to ali neka mu ajde, jadničak je to i zaslužio....
Itako on mene ni manje ni više nego odvede u Lučko.... Eh eto ti pustolovine mislim si ja , gdje je tu pustolovina....
Kad ono on mene doveo da stavim padobran na leđa i uđem u helikopter....Jupi idemo na slobodan pad....jes jesssss... E to mi je trebalo.....
Krenuli smo sa helićem, popeo se na 3000m visine i više smo nego spremni za iskočit....
On stoji na vratima kreće prvi a ja nakon par sekundi za njim.
Okrene se prema meni sa osmjehom na licu nekim vragolastim i pokazuje mi na srce....
Koji ti je vrag, noge su mi se odsjekle , uporno se drži za srce.... Priđem mu bliže, on podigne kacigu i kaže mi: Bojim se odgovora ovo je najlakše, budi moja zauvijek, budi moja žena molim te , navuće kacigu i nestane u oblacima....
A ja ostala stajat ko mulac na vratim , primila se i jednostavno skočila.... Čekao me u zrakou onako u žabljoj pozi sa neznanjem u očima... Samo sam mu klimnula glavom , odvojila se od njega i otvorila padobran.... U sebi sam i riječima rekla, da najdraže udat ću se za tebe....
Taj put ja sam imala malo krivi doskok i strgala nogu, ali neka isplatilo se, definitivno ću zapaamtit taj skok, prosidbu, barem zbog strgane noge he hehe....

ETO MOJA MAŠTA JE TAKO ZAMISLILA MOJU SAVRŠENU PROSIDBU....DOBRO MOŽE I BEZ STRGANE NOŽICE...HEHEHEHEHE....

| KomEnxY (12) | PriNtAj | !#! |

.......................23...................................

| KomEnxY (1) | PriNtAj | !#! |

................ LIJEPA BEZ DUŠE......................

.... JOŠ UVIJEK LIJEPA SI....AL NOĆAS ODLAZIM....
..... ZADRŽI SUZE SVE,NIŠTA MI NE ZNAČE....
..SASVIM SVEJEDNO JE, TI NEĆEŠ SHVATITI....
.... ŽIVJETI SA TOBOM, BILO JE UZALUD.....
....NIKADA DOVOLJNO, DA LJUBAV VRATI DUG....
, ....VRIJEME BEZ RADOSTI, ZA MRVU MLADOSTI....
..... ZA TVOJE OČI , NEKAD BIH ŽIVOT DAO....
...., SLAVA MRTVIMA, AL JA JOŠ NISAN PAO....
....JOŠ UVIJEK VJERUJEM DA LJUBAV POSTIOJI.....
.....I NEĆU ŽALITI KADA TE VIDIM S NJIM, NEĆE ME BOLJETI JER ZNAT ĆU TKO SI TI......
.............KAKO ZNAŠ LJUBITI KADA SI SIGURNA, UVIJEK SAM GUBIO KADA SAM LJUBIO........
........I TI SI DIO TOG BOŽANSKOG GRIJEHA, UVIJEK ČEŠ OSTATI BEZ DUŠE LIJEPA.........
.....A SADA SKINI SE, I ZAVEDI ME.....
.....JOŠ JEDNOM USNAMA SVOJIM POBJEDI ME......
.......DO KRAJA SLOMI ME.....
............................................. , BEZ DUŠE LIJEPA .............................................

| KomEnxY (0) | PriNtAj | !#! |

srijeda, 20.02.2008.

....21.02.2008.... sutra je...

| KomEnxY (0) | PriNtAj | !#! |

.....VEČERAS JE DUŠO ROĐENDAN TVOJ....

Ah evo došle su i godine dvadeset i treće...
Došle su tako da sjedim u svojoj sobi pred kompom, solo bez ikog.... Otkucava i ponoć, govori mi da je došao i moj rođendan, govori mi da je vrijeme da me netko zagrli, poljubi i poželi mi sve najbolje i da zajedno utonemo u san....
Govori mi da bi ovaj dan i ovu noće trebala provest u zagrljaju, u njegovom zagrljaju, sa osmjehom na licu i sa sigurnošću da će kao i sada uvijek biti tu uz mene....
Ali njega nema,daleko je ne znam ni gdje je ni što radi, ne znam ni da li će se sjetit na moj rođendan, da li će se sjetit makar poruku poslat i dat mi do znanja da me se sjetio, da to ne zaboravlja ma gdje bio....
Ali nema ga, mobitel šuti ne javlja mi ništa.... Kao da mi želi reći da jednostavno zaklopim oči i poželim da sam negdje drugdje, da mi sada jedino u mojoj mašti može bit lijepo....
Ah... Jutro je , moji mi nešto čestitaju a ni ne znam što, mobitel tuli kao lud... Ali od njega ni glasa....
Zvono na vratima, žurim otvorit, ma znam netko je od mojih....
Kad ono neki čovjek dostavlja paket, za mene je... Oh Bože.... Otvaram ga a u njemu neki mobitel, tj. Onaj kojeg sam si poželjela još nedavno.... Ali čudno, mobitel raspakiran upaljen i na njemu poruka....Zbunjena ju otvaram.... večeras je dušo rođendan tvoj, još malo pjesma naša će proć , vino i svijeće na stolu ruže dvje a znaš da ću ipak doći....
E sad mi ništa nije jasno od koga , što, kad opet zvono na vratima.....
Otvaram a on mi govori ni za sva blaga ovog svijeta ne bi propustio tvoj rođendan ljubavi moja....
Da došao je čak iz Brazila, samo zbog mene....Nema lijepšeg rođendana....

| KomEnxY (0) | PriNtAj | !#! |

glitter-graphics.com

| KomEnxY (0) | PriNtAj | !#! |

glitter-graphics.com

| KomEnxY (2) | PriNtAj | !#! |

utorak, 19.02.2008.

....POZDRAV GENERACIJI....

Za svu djecu koja su rodjena
1950-te, 60-te, 70-te i 80-te!!

Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke
kad ih je
boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i
radile do
zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis

U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od
dohvata
djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 0-1 godina nismo nosili Pampers-e. Pisali smo
u krevet.

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i
nismo
morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na
rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flasica
kupljenih u
velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Coca cole sa
nasim
prijateljima i
NITKO
nije umro zbog toga

Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole
koje su i
tada bile pune secera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne
upale
svijetla na ulici,
skrivaća planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca,
1-2-3, kauboja i
indijanaca,lopova i pandura, kolice, gumigumija, fantoma i svega
ostalog sto
je samo djecja masta bila u stanju smisliti,

Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.

I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma,
spustali
se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako rijesiti problem

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom
u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali
skolskog
psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.

Nama nisu prodavali drogu ispred skole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od
popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele,
kompjutere, Internet,
chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO ISLI VAN
DRUZITI SE S NJIMA !

Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub,
nogu ili ruku
, ali
nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga

Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali
petarde za
Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!

Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na
vrata ili
jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo

zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali
kauciju da nas
izvuku.
U stvari, bili su cesto strozi nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti
covjecanstva

Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.
I naucili smo zivjeti s tim !

I ti pripadas toj generaciji?

CESTITAM!

MOZDA CES ZELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE
DA ODRASTU
KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU DRZAVE I VLADE POCELI
ODREDJIVATI KAKO
TREBA ZIVJETI !

Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako
su njihovi
roditelji odrastali

Da bi ste lakse citali, ovaj post je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!

Pozdrav generaciji.
ZIVJELI !!!

1950-e

1960-e

1970-e

1980-e